Biblija

  • Postanak
  • Izlazak
  • Levitski zakonik
  • Brojevi
  • Ponovljeni zakon
  • Jošua
  • Suci
  • Ruta
  • 1. Samuelova
  • 2. Samuelova
  • 1. Kraljevima
  • 2. Kraljevima
  • 1. Ljetopisa
  • 2. Ljetopisa
  • Ezra
  • Nehemija
  • Estera
  • Job
  • Psalmi
  • Izreke
  • Propovjednik
  • Pjesma
  • Izaija
  • Jeremija
  • Tužaljke
  • Ezekiel
  • Daniel
  • Hošea
  • Joel
  • Amos
  • Obadija
  • Jona
  • Mihej
  • Nahum
  • Habakuk
  • Sefanija
  • Hagaj
  • Zaharija
  • Malahija
  • Matej
  • Marko
  • Luka
  • Ivan
  • Djela
  • Rimljanima
  • 1. Korinćanima
  • 2. Korinćanima
  • Galaćanima
  • Efežanima
  • Filipljanima
  • Kološanima
  • 1. Solunjanima
  • 2. Solunjanima
  • 1. Timoteju
  • 2. Timoteju
  • Titu
  • Filemonu
  • Hebrejima
  • Jakovljeva
  • 1. Petrova
  • 2. Petrova
  • 1. Ivanova
  • 2. Ivanova
  • 3. Ivanova
  • Judina
  • Otkrivenje
  • 1
  • 2
  • 3
  • 4
  • 5
  • 6
  • 7
  • 8
  • 9
  • 10
  • 11
  • 12
  • 13
  • 14
  • 15
  • 16
  • 17
  • 18
  • 19
  • 20
  • 21
  • 22
  • 23
  • 24
  • 25
  • 26
  • 27
  • 28
  • 29
  • 30
  • 31
  • 32
  • 33
  • 34
  • 35
  • 36
  • 37
  • 38
  • 39
  • 40
  • 41
  • 42
  • 43
  • 44
  • 45
  • 46
  • 47
  • 48
  • 49
  • 50
  • 1U početku stvori Bog nebo i zemlju.
  • 2A zemlja bijaše bezlična i prazna, i tama bijaše nad površjem bezdana. A nad površjem voda lebdio je Duh Božji.
  • 3I reče Bog: »Neka bude svjetlost!« I bi svjetlost.
  • 4I vidje Bog da je svjetlost dobra; i odijeli Bog svjetlost od tame.
  • 5I svjetlost Bog prozva dan, a tamu prozva noć. I bi večer, i bi jutro — dan jedan.
  • 6I reče Bog: »Neka bude svod posred voda da odijeli vode od voda!«
  • 7I načini Bog svod, i odijeli vode što bijahu pod svodom od voda što bijahu nad svodom. I bi tako.
  • 8A svod Bog prozva nebo. I bi večer, i bi jutro — dan drugi.
  • 9I reče Bog: »Neka se vode pod nebom skupe na jedno mjesto i neka se pokaže kopno!« I bi tako.
  • 10I kopno Bog prozva zemlja, a skupljene vode prozva mora. I vidje Bog da je dobro.
  • 11I reče Bog: »Neka zemlja proklija zelenilom, biljem što se sjemenom sjemeni, i stablima plodonosnim koja na zemlji plod donose, svako prema svojoj vrsti, što u sebi nosi svoje sjeme.« I bi tako.
  • 12I zemlja iznjedri zelenilo, bilje što se sjemenom sjemeni, svako prema svojoj vrsti, i stabla koja plod donose što u sebi nosi svoje sjeme, svako prema svojoj vrsti. I vidje Bog da je dobro.
  • 13I bi večer, i bi jutro — dan treći.
  • 14I reče Bog: »Neka budu svjetlila na nebeskom svodu da odijele dan od noći, i neka budu za znake i razdoblja i dane i godine;
  • 15i neka budu za svjetlost na nebeskom svodu da rasvjetljuju zemlju.« I bi tako.
  • 16I načini Bog dva velika svjetlila: veće svjetlilo da vlada danom i manje svjetlilo da vlada noću — i zvijezde.
  • 17I postavi ih Bog na svod nebeski da rasvjetljuju zemlju
  • 18i da vladaju danom i noću te da odijele svjetlost od tame. I vidje Bog da je dobro.
  • 19I bi večer, i bi jutro — dan četvrti.
  • 20I reče Bog: »Nek provrvi vodama vreva živih stvorova, i ptice nek polete nad zemljom pred licem svoda nebeskoga!«
  • 21I stvori Bog velike morske nemani i svakojake žive stvorove što se miču, prema njihovim vrstama, kojima vode provrvješe, i svakojake ptice krilate prema njihovim vrstama. I vidje Bog da je dobro.
  • 22I blagoslovi ih Bog govoreći: »Plodite se i množite i napunite vode po morima! I ptice neka se namnože na zemlji!«
  • 23I bi večer, i bi jutro — dan peti.
  • 24I reče Bog: »Neka zemlja iznjedri žive stvorove prema njihovim vrstama: stoku i gmazove i zvjerad zemaljsku, svaku prema svojoj vrsti.« I bi tako.
  • 25I načini Bog zvjerad zemaljsku prema njihovoj vrsti, i stoku prema njezinoj vrsti, i sve što gmiže po zemlji prema njihovim vrstama. I vidje Bog da je dobro.
  • 26I reče Bog: »Načinimo čovjeka na svoju sliku, nama slična, da bude gospodar ribama morskim i pticama nebeskim i stoci i svoj zemlji i svim gmazovima što gmižu po zemlji.«
  • 27I stvori Bog čovjeka na sliku svoju, na sliku Božju stvori ga, muško i žensko stvori iha.
  • 28I Bog ih blagoslovi, i reče im Bog: »Plodite se i množite i napunite zemlju, i sebi je podložite! I budite gospodari ribama morskim i pticama nebeskim i svemu živomu što gmiže po zemlji!«
  • 29I reče Bog: »Evo, dao sam vam sve bilje što se sjemenom sjemeni, što je na licu sve zemlje, i svako stablo na kojemu je plod stabla što se sjemenom sjemeni; neka vam budu za hranu.
  • 30A svakoj zvijeri zemaljskoj i svim pticama nebeskim i svemu što gmiže po zemlji, u kojima je duša živa, sve zeleno bilje dao sam za hranu.« I bi tako.
  • 31I vidje Bog sve što je načinio, i gle — bijaše veoma dobro. I bi večer, i bi jutro — dan šesti.